Lukavac

Iako često percipiran kroz industrijsku prizmu, Lukavac ima nekoliko znamenitosti vrijedne pažnje. Među njima se izdvaja Džamija u Puračiću – jedna od najstarijih u regiji, te Puračićki vašar, koji se održava svake godine u oktobru, jedan je od najpoznatijih i najposjećenijih vašara na Balkanu, sa stoljetnom tradicijom. U blizini grada nalazi se i više spomenika kulture i memorijalnih obilježja iz ratova 20. stoljeća.

Turizam u Lukavcu je uklješten između ambicija i industrijske stvarnosti. Postoje iskrena i vidljiva nastojanja da se obogati turistička ponuda i grad pozicionira kao nešto više od industrijskog središta. Međutim, unatoč naporima pojedinaca i lokalne zajednice, teško je ignorisati činjenicu da je prisustvo teške industrije u samoj srži ovog grada i da ostavlja dubok trag u svim aspektima života – pa tako i u turizmu. Ne radi se o tome da se čini premalo; radi se o tome da Lukavac, kao sredina ograničenih kapaciteta i prostora, jednostavno ne može istovremeno nositi teret razvoja industrije i turizma bez međusobnog konflikta.

Posebno je bolno prisjetiti se projekta tzv. „Bosanskog mora“ na jezeru Modrac. Tokom druge polovine devedesetih, obale ovog jezera bile su prepune ljudi. Posjetioci su dolazili iz cijele Bosne i Hercegovine – zbog kupanja, rekreacije, ali i živahnog noćnog života. Ljetne večeri na Modracu bile su sinonim za zabavu i druženje, a lokalni ugostitelji i turistički radnici imali su razloga za optimizam. Međutim, sve je to s vremenom zamrlo.

Danas je slika sasvim drugačija. Napuštene plaže, zapuštena infrastruktura i izostanak ozbiljnijih ulaganja pretvorili su Modrac iz nekadašnje nade za turizam u Lukavcu u simbol propuštene prilike. Ekološki problemi, loše upravljanje i povlačenje privatnih inicijativa dodatno su učinili da projekat turističkog razvoja jezera propadne, bez naznaka skorog oporavka.

Realno gledano, jezero Modrac bilo je jedina prava šansa za Lukavac da zauzme mjesto na turističkoj karti Bosne i Hercegovine. Uz malo više strateškog planiranja, bolje ekološke kontrole i dugoročnog pristupa, Modrac je mogao postati regionalni centar za odmor i rekreaciju. Danas, međutim, takva ideja djeluje više kao nostalgija nego kao realna vizija.

Uprkos svemu, postoji nada da će se u budućnosti pronaći balans između industrije i potrebe za zdravijim, održivim razvojem koji uključuje i turizam. No za sada, Lukavac ostaje primjer grada kojem su industrijski temelji možda previše čvrsti da bi se na njima izgradila ozbiljna turistička priča.